75 godina Foto – kino kluba Đakovo

Grupa ljubitelja fotografije odlučila je mjeseca kolovoza 1951. sazvati Osnivačku skupštinu KLUBA FOTO I KINO AMATERA u ÐAKOVU. To se i dogodilo 22. kolovoza o čemu svjedoči pismo upućeno Savezu foto i kino amatera Narodne republike Hrvatske u Zagrebu. Od tada Klub neprekidno radi – u početku više prevladava fotoamaterizam. Tek koncem 50-ih godina privatnom kamerom Ivana Germovšeka – mini kamerom za uski film 2×8 mm razvija se i filmski amaterizam.

Općinski fond za kulturu financirao je rad Foto kino kluba uz obavezu da se o životu, radu i značajnim događajima grada i Ðakovštine snimaju dokumentarne fotografije.

Danas ne možemo ni zamisliti da je tada u gradu fotoaparata bilo tek toliko da bi se mogli pobrojati na prste dvije ruke. O filmskim kamerama samo se sanjalo. Klupska oprema nije bila vrhunska, ali je ovakvo stanje privuklo puno članova u Foto kino klub. Izmjene članova bile su česte. Nakon završenog tečaja o radu s fotoaparatom prestali bi dolaziti u Klub, a posebno kada su ponude i mogućnosti dozvolile kupnju vlastitog aparata. Kroz klub i tečajeve u ovih 75 godina rada prošlo je više od 500 članova.

Kroz godine snimanja stvorena je velika i vrijedna fototeka. Osim klupske arhive fotografija, negativa i dijapozitiva, bogatstvo se nalazi i u privatnim zbirkama članova FKK-a. Koliko su vrijedne privatne zbirke najbolje govori podatak da su fotografije Ivana Germovšeka, Vida Mužika, Vladimira Hodovskog i Marka Fergera uvrštene 1983. u monografiju “Fotografska zbirka Hrvatske”.

Prvi susret s amaterskim filmom dogodio se 1959. godine kada je Kino klub Pionirskog grada iz Zagreba gostovao u Ðakovu sa svojih osam filmova. Ova projekcija požurila je članove FKK da se što prije kupi filmska kamera. Prvi je to privatno uradio Ivan Germovšek, ali je kamera bila na raspolaganju i ostalim članovima Kluba. Početkom 60-ih godina i FKK kupuje SUPER 8 filmsku kameru, a tržište u Hrvatskoj ima i filmske trake S8 namijenjene amaterskom filmu pa su članovi vrlo zainteresirani za snimanje filmova. Nabavljene su i 16 mm kamere koje su tada smatrane poluprofesionalnom opremom. Video kamera kupljena je krajem 80-ih. Stručni snimatelj Hrvatskog filmskog saveza održao je dvodnevni tečaj za članove – počela je nova faza filmskog rada. U filmskoj se arhivi kod snimanja filmova o “Ðakovačkim vezovima” može pratiti napredovanje opreme FKK. Prvi “Vezovi” 1967. snimljeni su 2×8 kamerom, zatim slijedi nekoliko godina S8 filmova, pa onda 16mm i na kraju VHS – video kamerom.

Nabavkom filmskih kamera aktivnost članova FKK-a razvila se u nekoliko pravaca: filmovi svih formata za festivale i smotre, 16 mm film za dokumentaciju, “Filmsku kroniku Ðakovštine” i dopisništvo TV Zagreb (TVZ). Filmske kamere 16 mm omogućile su suradnju s TV Zagreb jer je za produkciju informativnog programa u TV dopisništvima korišten ovaj format. Foto kino klub je 1967. ponudio TVZ suradnju koja je bila prihvaćena 1968. i trajala sve do 1989. U tom periodu televizija je objavila 338 priloga FKK-a snimljenih u Ðakovu i Ðakovštini. Novac od honorara korišten za kupovanje opreme. Veza s Televizijom Zagreb Klubu je bila dvostruko korisna: plaćen je honorar za objavljene priloge, a tadašnje vodstvo TVZ-a pomagalo je filmskom amaterizmu FKK Đakovo. Pomogli su doniranjem i razvijanjem 16 mm filmskih traka za potrebe klupskih filmova, te edukacijom članova od strane profesionalnog osoblja TVZ. Tako je 1980. poznati filmski snimatelj Krešo Grčević držao obuku tjedan dana, a kao rezultat je snimljen dokumentarni film o katedrali, zahvaljujući susretljivosti tadašnjeg kustosa Wilima Hirschenhausera.

Snimajući vijesti za TV odlučeno je da se rade i vijesti za lokalnu upotrebu pod nazivom “Filmska kronika Ðakovštine”. Od raspoložive tri 16 mm kamere, jednom se snimalo za TVZ, drugom za kroniku, a treća je bila za posudbu članovima. Kronike se rađene po uzoru na “Filmske novosti”, gdje bi ekipa prikupljala i montirala filmske priloge, te ih projicirala u našem kinu jedan tjedan u mjesecu kao predigru prije početka glavnog filma. Prvi broj prikazan je 19.01.1971. godine a posebno mjesto imaju “Kronike” broj 10/1972 koje u trajanju od 20 minuta prikazuju dvosatni boravk engleske kraljice Elizabete II. u Ðakovu, u listopadu 1972. Snimanje je bilo novo iskustvo za “filmaše” FKK-a. Strogo kontrolirani raspored snimatelja, koji se za vrijeme kraljičine šetnje kroz grad nisu mogli slobodno kretati, primorao je FKK-a da zatraži pomoć “Filmoteke” Osijek s dvije kamere.

Tako je s četiri kamere snimljeno: dolazak “plavog vlaka” na željezničkoj stanici, put svatovskim zapregama do pastuharne, prijem u pastuharni i razgledavanje rasnih grla na Ivandvoru. Montirani film i tekst na engleskom jeziku predan je tadašnjem direktoru ergele Luki Stipiću prigodom njegovog odlaska u London gdje je film predao kraljici. Kronike su prikazivane sve do 1979. kada je zgrada kina zatvorena i 1982. srušena zbog obnove. Materijali su i dalje snimani u nadi da će biti projicirani nakon obnove kina. Obnova je dugo potrajala, a kada je novo kino počelo s radom televizori su preoteli publiku i više nije bilo interesa za lokalne vijesti. Danas u filmoteci FKK-a ima stotine metara snimljenog filma koji se evidentira i svake godine dio njih digitalizira kako bi bio spašen od propadanja, te ponovo prikazao đakovačkoj publici na javnim projekcijama.

Ove dvije filmske aktivnosti, dokumentacija i dopisništvo TVZ, bile su potrebne jer se zaradom financirala osnovna proizvodnja – amaterski umjetnički filmovi – kao i filmovi za smotre i festivale amaterskog filma na području cijele bivše Jugoslavije. Brojne plakete i diplome s ovih smotri dozvoljavaju upotrebu izraza umjetnički film.

Godine 1975. FKK Đakovo je bio na visokoj razini svog djelovanja, članovi aktivni, a filmska oprema dovoljna za ozbiljniji rad. Sudjelovanje pojedinih članova u drugim manifestacijama, posebno “Đakovačkim vezovima” koji su se redovno pratili kamerama i fotoaparatima FKK, doveli su do ideje članova (Nada Varšava) da Klub organizira festival amaterskog filma na zadanu temu: FOLKLOR. Predsjedništvo Kluba prihvatilo je Nadinu ideju i već 1976. održan je za područje Hrvatske I. Festival filmova o folkloru, među amaterima poznat kao “FFF” ili ”3F”. Imao je dvije kategorije: dječji film i film odraslih autora, a odaziv amatera bio je dovoljan da festival bude uspješan. Zbog uske teme se film održavao bienalno – svake parne godine. Održano ih je šest.

Kroz sva ova desetljeća rada kluba, trebalo je voditi brigu o obrazovanju članova FKK u području tehničke kulture – fotografije i filma. Republički foto i filmski savezi organizirali su škole i radionice za početnike i napredne, a FKK je redovito upućivao svoje članove u takve škole. Uz to, vodila se briga i o pomlađivanju članstva, pa su u suradnji s upravom škola i nastavnicima tehničke kulture za učenike organizirane foto i filmske sekcije. Najaktivnija bila je sekcija u osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić”, gdje su voditelji bili Šimo Buković i Anđelko Teufel. U školi “Vladimir Nazor” voditelji su bili Marko Jaman i Franjo Baumholc, u školi u Ðakovačkim Selcima vodili su Antun Braco Gvozdanović i Emerik Sekereš, u Semeljcima Krešimir Kenfelj i Ivo Filaković, a pri Srednjoškolskom centru Ivica Šutalo. Postojale su i dvije sekcije odraslih: “Trag” u Planinarskom društvu Đakovo i na silosima “PIK-a Đakovo”.

Početak Domovinskog rata angažirao je pojedine članove Foto kino kluba Ðakovo, kao snimatelje – ratne dopisnike. VHS kamerama pratili su se događaji u okolici grada Đakova (npr. osvajanje vojarne JNA), a montirani prilozi su završavali na Hrvatskoj televiziji (bivšoj TV Zagreb) te na lokalnoj Televiziji Đakovo. Snimalo se i diljem Slavonije, pa su u opkoljenom i razrušenom Vukovaru snimljeni bolnica i opustošene ulice. Po završetku borbi snimljeni su oštećeni objekti.

Nakon normalizacije života masovni rad u klubu nije bio moguć, jer su klupske prostorije u potkrovlju Doma Mato Korodva bile devastirane. Radilo se po privatnim stanovima. Uz financijsku pomoć Grada i dobrovoljni rad članova prostorije su obnovljene 1999. godine. Tek se nakon uređenja prostorija sredstva moglo ulagati u opremu, nabaviti novu modernu digitalnu kameru i pripadajuće uređaje za proizvodnju filmova.

Tijekom 2000.-ih klub je aktivan u svim djelatnostima. Ponovo se pokreće suradnja sa pojedinim školama, posebno dolaskom Damira Tomića iz osječkog Video kluba Mursa. Sekcija filmskih amatera nakon edukacije snima nekoliko filmova koji su sudjelovali na filmskim revijama za mladež, te je osvojeno i par nagrada. Na području fotografije članovi FKK redovno sudjeluju na foto natječajima i izložbama drugih klubova, a povremeno i sami organiziraju izložbe svojih radova.

Kako bi proširili bavljenje fotografijom među građanima, 2009. godine na prijedlog Nade Varšave, klub započinje sa održavanjem godišnje otvorene izložbe fotografija grada pod nazivom “Volim Đakovo”. Bio je to poziv građanima Đakova, a i svim zainteresiranima da osim vlastitih obitelji počnu pratiti i događaje u gradu i okolici. Zadane teme prema propozicijama su bili ljudi, događaji i arhitektura. Ova izložba je održavana svake godine do 2023. i privukla je veliki broj djece i odraslih autora.

Godine 2010. počinje drugi veliki projekt – neslužbeni nastavak “3F” festivala u vidu međunarodnog festivala etnografskog filma pod nazivom “Srce Slavonije”. Zamišljen kao festival koji će biti oslobođen isključivo folklornih sadržaja i koji će dati mogućnost mnogo širih umjetničkih izražaja. Središnja tema festivala postaje NAROD koji baštini svoju povijest, običaje i folklornu tradiciju i ČOVJEK kao pojedinac koji tu tradiciju i pripadnost svom narodu prenosi ma gdje on u svijetu bio. Počeo je u kino dvorani Centra za kulturu, nastavio se u haustoru gradskog kafića, dvorištu Doma HV, prostoru gradske knjižnice i završio pod otvorenim nebom, na đakovačkom korzu. Članove ocjenjivačkog suda činili su pojedinci afirmirani na domaćoj kulturnoj i filmskoj sceni, a najboljima su dodjeljivane nagrade Zlatno srce Slavonije, Srebrno srce Slavonije i Brončano srce Slavonije. Festival je redovno održavan do 2021. godine.