70 godina FOTO KINO KLUBA ÐAKOVO
Grupa ljubitelja fotografije odlučila je mjeseca kolovoza 1951. sazvati Osnivačku skupštinu KLUBA FOTO I KINO AMATERA U ÐAKOVU. To se i dogodilo 22. kolovoza o čemu svjedoči pismo upućeno Savezu foto i kino amatera Narodne republike Hrvatske u Zagrebu. Od tada Klub neprekidno radi – u početku više prevladava fotoamaterizam.
Tek koncem 50-ih godina privatnom kamerom Ivana Germovšeka – mini kamerom za uski film 2×8 mm razvija se i filmski amaterizam.
Danas ne možemo ni zamisliti da je tada u gradu fotoaparata bilo tek toliko da bi se mogli pobrojati na prste dvije ruke. O filmskim kamerama samo se sanjalo. Klupska oprema nije bila vrhunska, ali je ovakvo stanje privuklo puno članova u Foto kino klub. Izmjene članova bile su česte. Nakon završenog tečaja o radu s fotoaparatom prestali bi dolaziti u Klub, a posebno kada su ponude i mogućnosti dozvolile kupnju vlastitog aparata. Kroz klub i tečajeve u ovih 60 godina rada prošlo je više od 450 članova.
Tridesetak najvećih zanesenjaka ostali su vjerni Klubu, radili su i svojim radom pribavljali novac za obnovu opreme. Željni rada i afirmacije članovi su odmah počeli s organiziranjem izložaba. Odmah nakon osnivanja počelo se s pripremama i 22. 12. 1951. održana je I. Izložba fotoamatera Ðakova. Nove izložbe slijedile su svake godine, a već 1953. FKK je ozbiljna organizacija i dobiva povjerenje za postavljanje III. Izložbe fotografija Slavonije i Baranje. Godina 1960. bogata je aktivnostima: Marko Ferger i Ivan Germovšek postavljaju svoju autorsku izložbu. Te godine je i I. Izložba amatera početnika, zatim koncem godine građani mogu pogledati planinarske fotografije Osječana. Izložba je uspjela pa su osječki planinari 1965. ponovo bili gosti sa svojim fotografijama. Povjerenje đakovačkom FKK-u ukazao je i Foto savez Hrvatske povjerivši 29. 11. 1969. organiziranje VII. Republičke izložbe fotografija i dijapozitiva u boji. Uz ove izložbe čest gost Ðakova s projekcijom dijapozitiva bio je i Božo Plevnik, novinar “Glasa Slavonije”, strastveni putopisac i aktivni fotoamater. I s “Ðakovačkim listom” bila je dobra suradnja. Godine 1974. u novinama je raspisan natječaj za fotografiju godine. Prispjele i odabrane fotografije građani su najprije mogli vidjeti u novinama, a zatim je u travnju 1975. postavljena izložba. Značajna izložba postavljena je 31. 05. 1986. pod nazivom “Folklorni motivi”. Izlagali su poznati hrvatski majstori fotografije: Ante Brkan iz Zadra, Mitja Koman, Mario Lenković, Ivan Medar i Milan Pavić iz Zagreba. Izložba je upriličena uz 35. Obljetnicu FKK-a. U travnju 1984. u suradnji s Muzejom Ðakovštine, u njihovim prostorijama izložene su umjetničke fotografije samostalnog autora Mladena Tudora poznatog u Hrvatskoj i svijetu.
Općinski fond za kulturu financirao je rad Foto kino kluba uz obavezu da se o životu, radu i značajnim događajima grada i Ðakovštine snimaju dokumentarne fotografije. Kroz godine snimanja stvorena je velika i vrijedna fototeka. Ovi su snimci sada korišteni za dvije velike izložbe: 1981. “Dokumentarna fotografija o Ðakovu i Ðakovštini ” i 2002. ” Naš grad raste i razvija se”.
Od godine 1998. FKK je suorganizator, a s Centrom za kulturu i domaćin, Županijskih izložaba fotografije koje organizira Foto klub Osijek. Nakon Osijeka izložba seli u Ðakovo i ostale klubove u Županiji. U Ðakovu je postavljana deset godina, a tijekom mjeseca prosinca u akciji “Svome gradu za blagdane”.
Osim klupske arhive fotografija, negativa i dijapozitiva, bogatstvo se nalazi i u privatnim zbirkama članova FKK-a od čega je dio bio izložen na obilježavanju 55. Obljetnice kluba u Muzeju Đakovštine. Koliko su vrijedne privatne zbirke najbolje govori podatak da su fotografije Ivana Germovšeka, Vida Mužika, Vladimira Hodovskog i Marka Fergera uvrštene 1983. u monografiju “Fotografska zbirka Hrvatske”.
Prvi susret s amaterskim filmom dogodio se 1959. godine kada je Kino klub Pionirskog grada iz Zagreba gostovao u Ðakovu sa svojih osam filmova. Ova projekcija požurila je članove FKK da se što prije kupi filmska kamera. Prvi je to privatno uradio Ivan Germovšek, ali je kamera bila na raspolaganju i ostalim članovima Kluba. Početkom 60-ih godina i FKK kupuje SUPER 8 filmsku kameru, a tržište u Hrvatskoj ima i filmske trake S8 namijenjene amaterskom filmu pa su članovi vrlo zainteresirani za snimanje filmova. Nabavljene su i 16 mm kamere koje su tada smatrane poluprofesionalnom opremom. Video kamera kupljena je krajem 80-ih. Stručni snimatelj Hrvatskog filmskog saveza održao je dvodnevni tečaj za članove- počela je nova faza filmskog rada. U filmskoj se arhivi kod snimanja filmova o “Ðakovačkim vezovima” može pratiti napredovanje opreme FKK. Prvi “Vezovi” 1967. snimljeni su 2×8 kamerom, zatim slijedi nekoliko godina S8 filmova, pa onda 16mm i na kraju VHS – video kamerom.
Nabavkom filmskih kamera aktivnost članova FKK-a razvila se u nekoliko pravaca: filmovi svih formata za festivale i smotre, 16 mm film za dokumentaciju, “Filmsku kroniku Ðakovštine” i dopisništvo TV Zagreb. Filmske kamere 16 mm omogućile su suradnju s TV Zagreb jer je za produkciju informativnog programa u TV dopisništvima korišten ovaj format. Foto kino klub je 1967. ponudio TVZ suradnju koja je bila prihvaćena 1968. i trajala sve do 1989. U tom periodu televizija je objavila 338 priloga FKK-a snimljenih u Ðakovu i Ðakovštini. Novac od honorara uplaćivan je na žiro račun Kluba i korišten za kupovanje opreme. Veza s Televizijom Zagreb Klubu je bila dvostruko korisna: plaćen je honorar za objavljene priloge, a tadašnji glavni urednik TVZ-a Miroslav Lilić i suradnici imali su razumjevanja za filmski amaterizam. Često su pomogli doniranjem i razvijanjem 16 mm filmskih traka za potrebe klupskih filmova. Veliku pomoć članovima Kluba pružio je naš poznati filmski snimatelj Krešo Grčević kojeg je TVZ 1980. poslala u FKK-a na tjedan dana radi obuke članova. Zahvaljujući susretljivosti tadašnjeg kustosa katedrale Wilima Hirschenhausera uz učenje i pod nadzorom iskusnog umjetnika za vrijeme tečaja snimljen je dokumentarni film o katedrali.
Snimajući vijesti za TV odlučeno je da se rade i vijesti za lokalnu upotrebu, što su omogućile tri 16 mm kamere. Jednom se snimalo za TVZ, drugom za “Filmski kroniku Ðakovštine” kako je nazvan lokalni mjesečni filmski pregled, a treća je bila za posudbu članovima. Radilo se po uzoru na “Filmske novosti”. Za mladu generaciju treba pojasniti što su to “Filmske novosti”. To su bile godine kada još nije bilo televizora. U Beogradu je postojala ustanova koja je s područja cijele Jugoslavije prikupljala filmske priloge i montirala dva puta tjedno u 10 – 15 minutnu cjelinu “Filmske novosti”. Novi su brojevi redovito razaslani svim kinima u tadašnjoj državi koji su ih projicirali kao predigru prije početka glavnog filma. U našem kinu jedan tjedan u mjesecu prikazivana je “Filmska kronika Ðakovštine”. Prvi broj prikazan je 19. 01. 1971. godine. Članovi FKK-a posebno su ponosni na “Kroniku” broj 10/1972. Cijela “Filmska kronika Ðakovštine” od 20 minuta u listopadu 1972. snimljena je za vrijeme dvosatnog boravka engleske kraljice Elizabete II. u Ðakovu. Montirani film i tekst na engleskom jeziku predan je tadašnjem direktoru ergele Luki Stipiću prigodom njegovog odlaska u London gdje je film predao kraljici. Snimanje je bilo novo iskustvo za “filmaše” FKK-a. Strogo kontrolirani raspored snimatelja, koji se za vrijeme kraljičine šetnje kroz grad nisu mogli slobodno kretati, primorao je FKK-a da zatraži pomoć “Filmoteke” Osijek s dvije kamere. Tako je s četiri kamere snimljeno: dolazak “plavog vlaka” na željezničkoj stanici, put svatovskim zapregama do pastuharne, prijem u pastuharni i razgledavanje rasnih grla na Ivandvoru. Kronike su prikazivane sve do 1979. kada je zgrada kina zatvorena i 1982. srušena zbog obnove. Materijali su i dalje snimani u nadi da će biti projicirani nakon obnove kina. Obnova je dugo potrajala, a kada je novo kino počelo s radom televizori su preoteli publiku i više nije bilo interesa za lokalne vijesti. Danas u filmoteci FKK-a ima stotine metara snimljenog filma koji čekaju evidentiranje i montažu.
Ove dvije filmske aktivnosti, dokumentacija i dopisništvo TVZ, bile su potrebne jer se zaradom financirala osnovna proizvodnja – amaterski umjetnički filmovi – kao i filmovi za smotre i festivale amaterskog filma na području cijele bivše Jugoslavije, od Slovenije do Makedonije. Brojne plakete i diplome s ovih smotri dozvoljavaju upotrebu izraza umjetnički film.
Godine 1975. FKK je bio na visokoj razini svog djelovanja, članovi aktivni, a filmska oprema dovoljna za ozbiljniji rad. Članica Kluba Nada Varšava bila je i aktivna suradnica u organizaciji smotre folklora “Ðakovački vezovi”. Ta veza s folklorom i svakogodišnje snimanje filma o “Vezovima” doveli su je do ideje da Klub predloži organiziranje festivala amaterskog filma na zadanu temu: FOLKLOR. Naime, kod nekih festivala i smotri tema je slobodna, no postojali su i tematski. Predsjedništvo Kluba prihvatilo je Nadinu ideju i već 1976. održan je za područje Hrvtaske I. Festival filmova o folkloru, među amaterima poznat kao “FFF” ili ” 3F”. Imao je dvije kategorije: dječji film i film odraslih autora. Odaziv amatera bio je dovoljan da festival bude uspješan. Kako je tema ipak uska odlučeno je da se “3F” održava bijenalno – svake parne godine. Održano ih je šest. Zadnji “3F” godine 1986. teško se financijski pokrio. Došlo je u društvu i privredi do kriznih situacija, nije bilo moguće naći sponzore pa VII. “3F” 1988. nije održan. A onda je došao rat.
U dvanaest godina organiziranja “3F”-a članovi FKK-a snimili su 31 film s temom folklora, sekcija OŠ “Ivan Goran Kovačić” 6, a “Vladimir Nazor” 3. Ove filmove autori su slali i na druge smotre i festivale u državi gdje su bili visoko rangirani bez obzira na temu. “Folklorni” filmovi imaju još jednu vrijednost, što više vrijeme prolazi to je veća. Tu vrijednost prepoznali su etnolozi u muzejima. Prije svih naš Muzej Ðakovštine, zatim Muzej brodskog Posavlja, Zavičajni muzej Našice, Etnografski muzej Zagreb. Za vrijeme stručnih sastanaka etnologa na poziv je FKK projicirao svoje filmove sa “3F”-a uz redovne pohvale. Filmovi snimljeni prije trideset godina, zaključujemo danas, spašavaju dio slavonske tradicije.
Vrijednost “3F”-a i filmova o folkloru potvrđuju svojim sudjelovanjem u radu žirija na festivalima naši poznati umjetnici, znanstvenici i ugledni novinari. Filmski redatelj i filmski kritičar dr. Rudolf Sremec četiri je puta bio gost FKK-a i član žirija. Također filmski redatelj Vladimir Tadej jedan put. Zagrebački sociolog i znanstvenik Antun Petak dva puta je ocjenjivao filmove “3F”-a. Profesorica etnologije i viši kustos u Etnografskom muzeju Zagreb Nada Majanović nije propustila ni jedan festival, šest puta je uživala, kako je sama rekla, gledajući filmove svoje struke. Od novinara u radu žirija 4 puta sudjelovao je urednik i filmski kritičar Radio Zagreba Dražen Movre. Ðuro Šovagović, urednik “Glasa Slavonije” i kolumnist putopisa iz slavonskih sela također je četiri puta žirirao na Festivalu filmova o folkloru u Ðakovu.
Najvažnija je činjenica da su na snimanju filmova bili angažirani svi članovi Kluba, vladalo je zajedništvo i prijateljsko druženje, svi su svima pomagali. Prijateljske veze održavane su i s “glumcima” iz filmova, po završetku filma u selu je projiciran film i saslušana kritika.
Uz vlastiti festival “3F” Foto kino klub bio je organizator i republičkih festivala – 1969. IV. Susret filmske omladine Hrvatske i 1990. 28. Revije dječjeg filma.
Posljednjih deset godina Foto kino klub nastavio se baviti praćenjem folklorne scene i zbivanja u gradu. Novi pristup i nastojanje da se razvije želja za prihvaćanjem i očuvanjem narodne tradicije i folklora u svakodnevnome životu stvorili su ideju za organizacijom novoga festivala. Dvadeset i četiri godine nakon posljednjega odlučili smo u okviru “Đakovačkih rezova”, manifestacije koja je dio tradicionalnih “Vezova” nastaviti priču o etnografskome filmu, ovaj put s međunarodnim karakterom i s novim imenom koje nedvojbeno govori gdje se smjestio naš grad, kako geografski, tako i u srcima građana ovoga grada i naše regije. “Srce Slavonije – Etno film festival” zamislili smo kao festival koji će biti oslobođen isključivo folklornih sadržaja i koji će nam dati mogućnost mnogo širih umjetničkih izražaja. Središnja tema festivala postaje narod koji baštini svoju povijest, običaje i folklornu tradiciju i čovjek kao pojedinac koji tu tradiciju i pripadnost svom narodu prenosi ma gdje on u svijetu bio. Etno film festival okrenut je skupini i svakom pojedincu u velikome i nama manje ili više nepoznatome svijetu, što će ga u mnogome učiniti zanimljivim i osigurati mu uspjeh i budućnost. Na prošlogodišnji “7. festival Srce Slavonije – Etno film festival” pristiglo je 52 filma iz 19 zemalja od kojih je za službenu projekciju u tri festivalske večeri uvršteno 18 filmova. Ocjenjivački sud u sastavu: Damir Čučić, predsjednik, Tamara Nikolić, Branka Uzelac, Ivo Gregurević i Željko Balog pregledao je odabrane filmove i dodijelio tri festivalske nagrade, i to Zlatno srce Slavonije, Srebrno srce Slavonije i Brončano srce Slavonije. Na ovogodišnjem festivalu “8. festival Srce Slavonije – Etno film festival” pristiglo je 48 filmova i broj zemalja sudionica popeo se na 24, a u festivalskom programu bilo je 17 filmova. U žiriju su ovaj put bili: Branko Ištvančić, redatelj i predsjednik, Boris Boljak, snimatelj, Branka Uzelac i član FKK Mario Šulina.
Jedan od razloga uspješnosti članova FKK-a je i briga o obrazovanju. Republički savezi, i foto i filmski, organizirali su škole i radionice za početnike i napredne. FKK je redovito upućivao svoje članove u takve škole: Fažana, za vrijeme Festivala “velikog” filma u Puli, Solaris, Ljetna filmska škola u Crikvenici, Škola animiranog filma – ŠAF Čakovec, Foto radionica u Kraljevice te Škola medijske kulture u Varaždinskim Toplicama i Čakovcu. Uz obrazovanje vodila se briga i o pomlađivanju članstva. U suradnji s upravom škola i nastavnicima tehničke kulture organizirane su za učenike foto i filmske sekcije.
Najaktivnija bila je sekcija u školi “I. G. Kovačić” koju su vodili Šimo Buković i Anđelko Teufel. U “Nazorovoj” voditelji su bili Marko Jaman i Franjo Baumholc. Sekciju pri školi u Ðakovačkim Selcima vodili su Antun Braco Gvozdanović i Emerik Sekereš. U Semeljcima Krešimir Kenfelj i Ivo Filaković, a pri Srednjoškolskom centru Ivica Šutalo. Postojale su i dvije sekcije odraslih: “Trag” u Planinarskom društvu i na silosima “PIK-a”.
Početak Domovinskog rata dodatno je angažirao članove Foto kino kluba Ðakovo. Sedam je članova dobilo iskaznice SNIMATELJ – RATNI DOPISNIK: Anđelko Teufel, Milan Drmić, Branko Mandarić, Nada Varšava, Stjepan Tosenberger, Franjo Baumholc i Adam Rajzl. Snimljeno je osvajanje vojarne u gradu, dopisnik Milan Drmić je s poznatom “noćnom” ekipom Ðakovčana bio i u Vukovaru. Njegovi snimci vukovarske bolnice i opustošenih ulica montirani su u film “Priča iz Hrvatske ” koji je sastavljen od priloga više autora iz cijele zemlje i poslan na mnogobrojne adrese u svijetu kao dokaz o ratnom stanju u Hrvatskoj. Po završetku borbi snimljeni su oštećeni objekti.
Nakon normalizacije života masovni rad u klupskim prostorijama nije bio moguć, jer je Klub u ratu bio devastiran. Radilo se po privatnim stanovima. Uz financijsku pomoć Grada i dobrovoljni rad članova prostorije su obnovljene 1999. godine, ali je Foto kino klub s radom na početku – kao 1951. kada je fotografija bila glavna djelatnost. Ratnih i poratnih deset godina filmska tehnika je napredovala, stare ručne kamere zamijenila je elektronika.
Tek se nakon uređenja prostorija sredstva moglo ulagati u opremu, nabaviti novu modernu digitalnu kameru i pripadajuće uređaje za proizvodnju filmova. Školske godine 2002/2003. u Foto kino klub dolazi Damir Tomić, naš sugrađanin na radu u Osijeku i aktivni filmski autor u osječkom Kino klubu “Mursa” kojeg je tada napustio. Po dolasku nabavlja najosnovniju opremu i s učenicima OŠ “Josip Ćolnić” organizira sekciju filmskih amatera. Djeca nakon tečaja snimaju filmove i već 2004. na Državnoj reviji dječjeg filma u Zadru osvajaju tri nagrade za “Vlak film”, “Oblak” i “Ž..A..Ž..”. Sljedećih godina njihovi filmovi ulaze u službeni program Državne revije što se smatra uspjehom.
Klub je ponovo aktivan u svim djelatnostima. Svih 60 godina Klub je kontinuirano radio, ali je često selio. Radilo se u dvorišnim sobicama, pa na IV. katu stambene zgrade u Novom centru, zatim u podrumu Doma M. Korodva i danas u potkrovlju iste zgrade. Upravni odbor ili Predsjedništvo, kako se već u određenom periodu zakonski nazivalo upravljačko tijelo, pratilo je zakonske odredbe i promjene kako bi rad FKK-a bio legalan. Moralo se uskladiti želje i zadaci između hobija – foto i filmskog – i “papirologije”, nažalost, neizbježne.
Danas se može zaključiti da je rad bio bez intervencija i treba spomenuti imena osoba koje su svojim radom tome pridonijele. Prije svih to su predsjednici i tajnici Foto kino kluba. Prvi predsjednik nakon osnivanja 1951. bio je Adolf Šnajder, a tajnik Vladimir Hodovski, koji 1956. prelazi na dužnost predsjednika, a tajnikom postaje Ivan Germovšek i to ostaje sve do svoje bolesti. Godine 1963. Nesretnim slučajem umro je Hodovski, za predsjednika izabran je Vid Mužik. Nije dugo obavljao tu dužnost, umro je 1964. Sljedeće, 1965. godine započinje 15-godišnji mandat predsjednika Nikolaja Lazarova, inače poznatog đakovačkog liječnika. Nakon Lazarova za predsjedavajuću Predsjedništva FKK-a izabrana je 1980. Nada Varšava. Istovremeno je od 1984. do 1987. bila i predsjednica Kino saveza Hrvatske u Zagrebu. U ratnim uvjetima, izmjenama zakona i nakon smrti nekoliko aktivnih članova dogodilo se da je Nada sve do 2004. obavljala dužnost predsjednice. U tom vremenu dugogodišnjeg tajnika Ivana Germovšeka zbog bolesti zamjenio je Stjepan Tosenberger. Na Izbornoj godišnjoj skupštini 2004. za novog predsjednika izabran je Damir Tomić, a za tajnika Franjo Baumholc. Godine 2009. Za predsjednika ponovo biva izabran Damir Tomić, a za tajnika Željko Germovšek, sin Ivana Germovšeka. Brigu o novcima i raspolaganju sredstvima vodila je Anica Tosenberger, blagajnica s 55-godišnjim stažom u FKK-u od 1956. sve do 2011.
Aktivnosti FKK-a bile su u javnosti zapažene i cijenjene. Najveću nagradu Kino saveza Hrvatske plaketu i povelju LUCIJA klub je primio 1984. za snimanje filmova trajne vrijednosti. Krovna organizacija svih udruženja tehničke kulture Narodna tehnika Hrvatske dodijelila je Foto kino klubu Ðakovo PLAKETU godišnju nagradu za 1986. godinu. Iste, 1986. godine đakovačkom klubu “STROSSMAYEROVU PLAKETU” dodijelila je Skupština općine Ðakovo. Godine 2011. FKK postaje dobitnik nagrade UNICE, svjetske filmske organizacije.
Ova obljetnica je prilika okupljanja svih članova, ovih koji sada djeluju i onih starih. Puno je bivših članova odselilo iz grada, adrese nisu dostupne, neki više nisu zainteresirani za društveni rad, ali u obljetnici poput ove, prilika je podsjetiti se svih ovih 70 godina i ljudi koji su djelovali u klubu. Foto kino klub Ðakovo je opstao i bit će tu za sve koji vole fotografiju i amaterski film.